Piše: Budo Simonović
Da li zbog neznanja ili stoga što neko želi da prikrije istinu o strašnoj grešci i neopreznosti minera Jugoslovenske vojske, počinjenoj u karamlučnoj aprilskoj noći 1941. godine, u trenutku dok su se još dimile ruševine bombardovanjem razorenog Beograda i u panici pred naletom zastrašujuće osvajačke sile, tek do danas ima onih koji i drugačije predstavljaju rušenje mosta kralja Aleksandra.
Tvrde tako da je most na Savi „dijelom srušen” u njemačkom bombardovanju Beograda 6. aprila 1941. godine, a dokrajčen u nekom „savezničkom, američkom bombardovanju Beograda 1944”, što, naravno, nema nikakve veze sa istinom.
To što su mineri Vojske Jugoslavije u očajničkom pokušaju da spriječe njemačko napredovanje i okupaciju Beograda, u noći između 11. i 12 aprila 1941 godine srušili novi, nepunih sedam godina ranije sagrađeni most i pri tom ubili i 95 svojih, nevinih građana koji su baš u tom času prolazili ispod mosta na brodu „Tanasko Rajić”, nije, naravno, zaustavilo Hitlerovu osvajačku mašinu i ona je koji dan kasnije ipak ušla u Beograd.
Hitlerovi bojovnici su ispunili Firerovu prijetnju Jugoslaviji i obećanje da će krvnički kazniti bijeli grad na ušću Save u Dunav, koji se drznuo da mu prkosi i onako smjelo poručuje 27. marta da je bolje i grob nego rob, da je bolji i rat nego pakt sa nacizmom i fašizmom.
Sava je, kako tako, odmah premoštena. Pored ruševine mosta napravljena je neka vrsta pontona oslonjenog na čamce, ali je to ipak bilo samo privremeno rješenje, pa se ubrzano pristupilo izgradnji novog mosta, sigurnog prelaza preko moćne rijeke za vojsku i teške drumske vojne transporte, neophodne za dalje osvajačke pohode i napredovanje ka istoku i jugu Balkana, odnosno za prebacivanje armija i opreme iz srednje u jugoistočnu Evropu i dalje ka Bliskom i Srednjem istoku.
Odmah je bilo kao dan jasno da od srušenog mosta na Savi više nema nikakve vajde, da bi njegova opravka i rekostrukcija bila višestruko skuplja od novog mosta. Zato je rješenje nađeno u Žablju gdje je već bio pripremljen most za premošćivanje Tise. Čelična konstrukcija je hitno dopremljena u Beograd, gdje je u blizini željezničke stanice odmah počela izgradnja novog čeličnog mosta koji je pušten u saobraćaj 1942. godine.
Oktobarskih dana 1944. godine, Njemci su očajnički nastojali da odbrane i zadrže Beograd kao presudno važno uporište pred naletom jugoslovenskih partizana i moćne ruske Crvene armije, koji su pokušavali da osujete i presijeku puteve za povlačenje njemačkih armija sa juga Balkana. Istovremeno su se pripremali i za bezbjednu odstupnicu ako dođe trenutak da ne mogu odoleti i da moraju napustiti odstupnicu.
Pored ostalog, pripremali su i rušenje i uništavanje svih objekata koji bi mogli biti od koristi oslobodiocima Beograda, a prije svega su planirali da za sobom poruše sve mostove, prvenstveno onaj na Savi koji su podigli dvije i po godine ranije, kako bi tako usporili napredovanje partizana i Crvene armije.
Sjutra: JUNAŠTVO
UČITELjA ZARIĆA
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.